Na krovu Bijele kuće, samo su se dva puta vijorile strane zastave: srpska 1918. godine i Francuska 1920.
Da se srpska zavijori tog 28. jula prije 100 godina veliku ulogu imao je veliki srpski naučnik Mihajlo Pupin, koji je tada bio počasni konzul, ali i prijatelj tadašnjeg predsjednika Amerike, Vudroa Vilsona.
U znak podrške srpskom narodu i njegovom herojstvu, predsjednik SAD Tomas Vudro Vilson je na četvrtu godišnjicu austrougarske objave rata Srbiji – 28. jula 1918. godine, proglasio Srpski dan.
Ovim povodom organizovana je svečanost na kojoj je Vilson uputio poruku, koja je pročitana u crkvama širom Amerike, a objavljena je i u većini novina, u kojoj hvali herojstvo Srba, i poziva Amerikance da na mjesnim bogosluženjima iskažu saosjećanje.
Vilsonov govor u Bijeloj kući
“Narodu Sjedinjenih Država:
U nedjelju 28. jula navršava se četvrta godišnjica od dana kada je odvažni srpski narod, prije nego da se izloži lukavom i nedostojnom progonu pripremljenog neprijatelja, objavom rata Austrougarske bio pozvan da brani svoju zemlju i svoja ognjišta od neprijatelja rješenog da ga uništi. Plemeniti je taj narod odgovorio. Tako čvrsto i hrabro oduprli su se vojnim snagama zemlje deset puta veće po broju stanovništva i vojnoj moći, i tek kada su tri puta protjerali Austrijance i nakon što su Njemačka i Bugarska pritekle u pomoć Austriji, bili su primorani da se povuku preko Albanije. Iako je njihova zemlja bila opustošena i njihovi domovi razoreni, duh srpskog naroda nije bio slomljen. Mada nadjačani nadmoćnijim silama, njihova ljubav prema slobodi ostala je neumanjena. Brutalna sila nije uticala na njihovu snažnu odluku da žrtvuju sve za slobodu i nezavisnost.”
Primjereno je da narod Sjedinjenih Američkih Država, privržen očiglednoj istini da je pravo naroda svih država, malih i velikih, da žive sopstvenim životom i da biraju svoje vlade, prisjećajući se da su načela za koje se Srbija viteški borila i propatila ista ona načela za koja se zalažu Sjedinjene Države, povodom ove godišnjice izrazi na adekvatan način saosjećanje sa ovim potlačenim narodom koji se tako herojski odupirao težnjama germanske nacije da dominira svijetom. U isto vrijeme, ne bismo smjeli zaboraviti ni istorodne narode velike slovenske rase – Poljake, Čehe i Jugoslovene, koji sada pod vladavinom tuđinaca, čeznu za nezavisnošću i nacionalnim jedinstvom.
Ovo se ne može obilježiti na više prikladan način do u našim crkvama.
I, zato, pozivam narod Sjedinjenih Američkih Država, svih vjera i vjeroispovjesti, da se okupe na svojim mjesnim bogosluženjima, u nedjelju 28. jula, u cilju iskazivanja saosjećanja sa ovim podjarmljenim narodom i njihovim istorodnicima u drugim zemljama, i da prizovemo blagoslov svemogućeg Boga za njih same kao i za cilj kojem su se posvetili.”
A za blagonaklon stav američkog predsjednika prema našem narodu možemo da zahvalimo i naučniku Mihajlu Pupinu.
Pupin je već uveliko živio u Americi, gdje je bio profesor na prestižnom univerzitetu Kolumbija, kada ga je Kraljevina Srbija 1912. imenovala za počasnog konzula u SAD. Na toj poziciji je ostao do 1920. godine. Svojom titulom mnogo je doprinijeo dobrim međudržavnim odnosima, kao i poziciji Srbije, a to što je bio lični prijatelj predsjednika SAD Vudroa Vilsona moglo je samo da mu bude dodatni plus.
Pupinova diplomatska misija
Kraljevina Srbija ga je 1912. imenovala za počasnog konzula u SAD i ovu dužnost je obavljao sve do 1920. godine. Nakon Prvog svjetskog rata Pupin je bio ne samo izuzetno poštovana ličnost u naučnim krugovima već je zahvaljujući ličnom poznanstvu sa predsjednikom SAD Vudro Vilsonom imao uticaj i na političke odluke.
“Moje rodno mjesto je Idvor, a ova činjenica kazuje vrlo malo jer se Idvor ne može naći ni na jednoj zemljopisnoj karti. To je malo selo koje se nalazi u blizini glavnog puta u Banatu, koji je tada pripadao Austrougarskoj, a sada je važan dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovu pokrajinu su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine tražili Rumuni, ali njihov zahtjev bio je uzaludan. Oni nisu mogli pobiti činjenicu da je stanovništvo Banata srpsko, naročito u onom kraju u kome se nalazi Idvor. Predsjednik Vilson i g. Lansing poznavali su me lično i kada su od jugoslovenskih delegata doznali da sam rodom iz Banata, rumunski razlozi izgubili su mnogo od svoje ubjedljivosti”.
Mihajlo Pupin je u svakom trenutku isticao svoje srpsko porijeklo, ali istovremeno uzdizao američki način života koji bi se mogao opisati riječima njegove domaćice na farmi u Delaveru:
“Amerika pruža jednake mogućnosti svima, svaki pojedinac mora tražiti ove mogućnosti i biti spreman da ih iskoristi kad mu se ukažu”.
Ovo je jedan od savjeta koje nikada nije zaboravio.
Cvijanović: Srbi dali veliki doprinos američkom društvu
Drugog dana posjete Sjedinjenim Američkim Državama, predsjednica Vlade Srpske Željka Cvijanović, na Simpozijumu o Srbiji i Americi u Prvom svjetskom ratu, održanom u Vašingtonu, govorila je o istorijskom naslijeđu odnosa srpskog i američkog naroda i mogućnostima njihovog povezivanja u budućnosti.
– Ne postoji segment u američkom društvu u kome se Srbi nisu dokazali i ostavili traga, od naučnika do sportista, i to trajno povezuje Srbe i Amerikance – poručila je premijerka.
Obraćajući se na Simpozijumu, Cvijanovićeva je rekla da odnosi Amerike i srpskog naroda imaju šansu da se mijenjaju na bolje i da se loša iskustva prevaziđu uz pomoć sjećanja na velike istorijske pobjede, kada smo, u presudnim trenucima za cijeli svijet, stajali na istoj strani. Premijerka Srpske je poručila da su dva naroda, u dva svjetska rata, svijetu zajedno donijeli pobjedu i mir, te da su brojni Srbi do danas dali veliki doprinos američkom društvu.
– Te činjenice treba da nas podsjete da su teški trenuci, sa kojima su se naši narodi suočavali tokom `90. godina, bili izuzetak, a ne pravilo, u odnosu naša dva naroda. Zato su događaji poput ovoga važni, i treba da nas podsjete na važnost i neophodnost stvaranja novih odnosa – istakla je Cvijanovićeva.
Vladika istočnoamerički Irinej podsjetio je na zajedništvo koje traje cijeli vijek i to u presudnim istorijskim momentima.
– Dobro je da se stotinu godina kasnije podsjetimo na to ko smo bili i šta smo činili, i kao Srbi i kao Amerikanci, i kako smo se rame uz rame borili da osiguramo veliku pobjedu, ne samo u Prvom, nego i u Drugom svjetskom ratu – istakao je vladika Irinej.
Nijedna zemlja nije tako propatila u Prvom svjetskom ratu kao Srbija, poručio je američki pomoćnik državnog sekretara za Evropu Ves Mičel, ali uprkos stradanju više od 1,2 miliona ljudi i razrušenim domovima, dodao je, duh srpskog naroda nije slomljen. Ipak, treba gledati u budućnost i graditi bolje odnose, poručio je Mičel.
– Ovaj simpozijum treba da nam pomogne da sagledamo zajedničke ciljeve, razmjenu iskustava u oblasti medicine, sprečavanja i sanacije prirodnih katastrofa i sajber kriminala – rekao je Mičel.
Oni koji žive godinama u Americi ili su tamo rođeni, smatraju da je obilježavanje godišnjica poput ove vezane za Prvi svjetski rat, način da se u Americi isprave nepravde nanesene medijskom propagandom tokom rata na području bivše Jugoslavije, ali i nakon toga. Smatraju da su srpsko-američki odnosi u usponu.
– Ovdje u Americi kažemo da vrijeme liječi sve rane, tako da što više vrijeme bude prolazilo problemi u odnosima Srba i Amerike će se takođe mijenjati – naglasio je Gordon Bardoš, predsjednik konsultantske i analitičke kompanije Sirekon.
Na Simpozijumu je prikazana i izložba fotografija i istorijskih tekstova o Prvom svjetskom ratu i učešću Srbije u njemu. Predstavljena je i knjiga o Velikom ratu, ali i knjiga o Nikoli Tesli i Mihailu Pupinu.
Predsjednica Vlade Republike Srpske boravi u višednevnoj posjeti SAD gdje je prisustvovala svečanosti povodom obilježavanja jubileja – 100 godina od podizanja srpske zastave ispred Bijele kuće.
