Republici Srpskoj želi da se nametne istovjetan scenario kojim je u Srbiji došlo do smjene vlasti 5. oktobra 2000. Koristi se ne samo ista režija, već i scenografija i finansijeri. Ideja je da se na ulicama stvori kritična masa koja bi izazvala nerede, a onda bi to bio povod da se u Srpsku upute snage NATO-a koje bi „smirile situaciju“, a zapravo učinile sve da se promijeni režim.
Osnovi plan kreatora ovakvog scenarija devastiranja Republike Srpske je teza „kada uklonite Dodika, Srpska se ruši kao kula od karata“. To im neće proći – ovo u intervjuu za „Vesti“ tvrdi Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci.
Kako ocjenjujete bezbjednosnu situaciju u BiH danas?
– Bezbejdnosna situacija u BiH se može ocijeniti kao kompleksna i veoma napeta. Pored svih bezbjednosnih implikacija koje proističu iz migrantske krize, na sceni su i podrivačke, odnosno prevratničke djelatnosti. Američka „duboka država“ i zvanični London nastoje da stvore haotično stanje u BiH, a što bi pogodovalo stranoj intervenciji.
Tih pokušaja je bilo i ranije?
– Tako je. Na primjer, 2014. godine kada je tokom februarskih protesta u Federaciji BiH zapaljeno nekoliko zgrada kantonalnih vlada, a u plamenu je bila i zgrada Predsjedništva BiH. Organizatori, aktivisti nevladinih organizacija na stranim donacijama, pokušali su da nemire prenesu i u Srpsku, konkretno u Banjaluku i Bijeljinu, ali se sve svelo na manje grupe koje nisu uspjele animirati širu javnost. U Bijeljini su čak spontano organizovani antiprotesti.
Zbog čega tvrdite da su napadi na Dodika zapravo napadi na Srpsku. Zar nije logično da opozicija želi da smijeni vlast?
– Zaključak kreatora aktivnosti kojima se nastoji politički devastirati Srpska je da „kada uklonite Dodika, Srpska se ruši kao kula od karata“. Svi njihovi napori idu u tom smjeru, a u agendi im je i kriminalizacija MUP Republike Srpske i eliminisanje Dragana Lukača sa mjesta ministra unutrašnjih poslova, jer se pokazalo da je MUP Srpske neprobojna brana.
Zašto ističete te proteste?
– Zato što se sve ponavlja, ali organizatori, isti kao i te 2014, i dalje djeluju iza scene, ali ovoga puta mnogo suptilnije. Sada se u Republici Srpskoj, zarad nekih političkih ciljeva, koristi jedna porodična tragedija, smrt 21-godišnjeg Davida Dragičevića. I kao što je Fahrudin Radonjčić, te 2014. ministar bezbjednosti BiH ,podržao demonstrante, danas to ponovo radi kadar SDS-a, Dragan Mektić. On otvoreno podržava protestna okupljanja. To čine i iste ambasade, ali ipak mnogo diskretnije. I sve drugo je isto. Ponovo svoje performanse izvodi nevladin sektor obučen od „otporaša“ Srđe Popovića.
Hoće li oktobarski izbori biti povod za eskalaciju tenzija u Srpskoj?
– Tenzije su stvorene, a kada će, i da li će doći do eskalacije, zavisi od toga hoće li „otporaši“ uspjeti da stvore „kritičnu masu“ od najmanje 10.000 ljudi i pokrenu je sa banjalučkog Trga Krajine. Iz iskustva 5. oktobra, događaja u Ukrajini, Libiji, Siriji itd. znamo da se tada ispolji nasilnički karakter „nenasilnih protesta“. Sigurno je da bi policija Srpske zaštitila njene institucije, ali bi nakon takve intervencije uslijedile optužbe, a OHR bi mogao situaciju okarakterisati kao haotičnu i pozvati NATO da zaštiti Dejtonski sporazum. U tom kontekstu treba i posmatrati dolazak 40 britanskih komandosa, elitne jedinice namijenjene za izvođenje specijalnih, odnosno obavještajnih operacija, koji bi uz NATO snage iz Hrvatske mogle ugroziti politički kapacitet Srpske.
Na koji način bi Dodik kao član Predsjedništva BiH doprinio poboljšanju pozicije Republike Srpske kako je najavio?
– Tome može doprinijeti na više načina, a osnovni je afirmacija Dejtonskog sporazuma i povratak otetih nadležnosti Republici Srpskoj.
A može li se očekivati njegova „pomirljivost“ kao člana Predsjedništva BiH, kada ne odustaje od ideje od ujedinjenja Republike Srpske i Srbije?
– Milorad Dodik govori ono što je u srcima prekodrinskih Srba i zato odnosi uzastopne pobjede na izborima. On je i istakao da je ujedinjenje sa Srbijom dugoročan cilj, za buduća pokoljenja. Ovovremeni cilj je afirmacija i primjena onog što je potpisano u Dejtonu. Povratak otetih nadležnosti, prvenstveno u oblasti bezbjednosti.
Koliko je izvjesno da se stvori ta „kritična masa“?
– Demonstranata na okupljanima je sve manje zato što sve više ljudi postaje svjesno opasnosti koja se krije iza orkestrirane kampanje koja se vodi protiv MUP Republike Srpske. Otuda vjerujem da je sve manje izgleda da bi moglo da dođe do stvaranja „kritične mase“. Mislim da je toga svjesna i opozicija, pa je već osmišljen alternativni plan da se i prije i poslije okončanja oktobarskih izbora oni negiraju, a samim tim negira i očekivana pobjeda koalicije okupljene oko stranke Milorada Dodika.
Koliko će „džamijska ruta“ ugroziti bezbjednost BiH?
– Riječ je o veoma ozbiljnom, opasnom problemu. „Džamijska ruta“ omogućava migrantska kretanja za povratak ratnika Islamske države i njihovo prebacivanje ka Evropi. BiH ima problem što će ti migranti biti „zaglavljeni“ sa velikim izgledima da tu i ostanu. Služba za strance im nudi obrazac za azilantski status koji kad popune, mogu u BiH ostati dok od nadležnih ne dobiju odgovor po pitanju azila.
Ili će se preko „džamija“ dokopati Evrope?
– Njima će na usluzi, prije svega, biti vehabijske enklave iz koji su, uostalom ka Siriji i Avganistanu i odlazili dobrovoljci.
Koliko je Bosna sigurna s obzirom na veliki broj paradžemata, vehabijskih zajednica, ali i povratnika sa sirijskog ratišta
– Bezbjedna je samo u jednom smislu, što se radikalni elementi ovdje osjećaju na sigurnom, kao kod kuće, a svoju kuću niko ne želi paliti. Ipak, u BiH se dogodilo nekoliko terorističkih napada, ali ni u jednom slučaju odgovornost nisu preuzeli ni Al Kaida ni Islamska država. U BiH su glavna opasnost prevratnička dejstva i urušavanje Dejtonskog sporazuma.
